Nakon što je DNS prošle sedmice izašao sa imenima kandidata za obje inokosne funkcije sasvim je jasno da će opozicija na izbore u oktobru ove godine izaći razjedinjena, što je otvorilo raspravu u javnosti koliko će to ići na ruku vlasti i da li već sad mogu da otvore šampanjac i proglase pobjedu.
Kako stvari za sada stoje, u trku za dvije inokosne funkcije, tačnije predsjednika Republike Srpske i srpskog člana Predsjedništva BiH iz opozicije idu lider DNS, Nenad Nešić, potpredsjednik te stranke Radislav Jovičić, potpredsjednica PDP Jelena Trivić i još neko iz SDS, čije će ime ova stranka ubrzo da objelodani.
Još jedan kandidat najavio je da će ući u trku za predsjednika Republike Srpske, a to je profesor Zoran Kalinić iz Banjaluke, kojeg je predložila politička stranka “Naša priča Republika Srpska”.
Kada tome dodamo činjenicu da je za mjesto srpskog člana Predsjedništva trku ranije najavljivao i poslanik Nebojša Vukanović, koji još nije rekao ni da odustaje od te ideje, niti da će se sigurno kandidovati, vidljivo je da će izborna kampanja među opozicijom biti sve osim dosadna.
U jednoj koloni
S druge strane, SNSD i koalicija okupljena oko te stranke na izbore po svemu sudeći planira da izađe sa po jednim kandidatom na dvije inokosne funkcije, među kojima će se sasvim sigurno naći i Milorad Dodik.
Ovim je jasno da će opozicija na izborima voditi bitku na dva fronta – protiv vlasti i međusobno.
Politička analitičarka Tanja Topić ističe da je iskustvo u praksi pokazalo da je definitivno bolje da opozicija ne rasipa glasove već da nastupa u jednoj koloni.
Međutim, kako dodaje ona, pitanje je kako građani doživljavaju DNS – da li kao istinsku opoziciju ili kao trojanskog konja, odnosno nekoga ko je još uvijek blizak vlasti.
– Sasvim je sigurno da DNS ima svoje glasačko tijelo, ali je pitanje koliko onih koji su neopredijeljeni percipira tu stranku kao opoziciju. To je nepoznanica zbog koje ne možemo već sada tvrditi kakvi će biti rezultati izbora u oktobru ove godine – ističe Topićeva za Srpskainfo.
Ono što svakako ide na ruku vladajućima, konkretno SNSD, dodaje ona, jeste što ta stranka ima stabilno biračko tijelo, odnosno bazu disciplinovanih partijskih vojnika i glasača koji uvijek izlaze na izbore.
Apstinenti
Topićeva kaže da će za izbore ključno biti koliko će opozicija uspjeti da motiviše i izvede na glasačka mjesta one građane koji do sada nisu izlazili na izbore.
– Ogroman je broj neopredijeljenih birača, za razliku od vladajuće stranke koja ima svoje glasače koji su disciplinovani i izlaze na izbore. U BiH imamo masu od oko 50 procenata onih koji ne izlaze i očito ne smatraju da su opozicione partije stvarna alternativa vlasti – ističe Topićeva.
Sociolog i redovni profesor na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, Drago Vuković, ističe da prije odgovora na pitanje koliko više kandidata opozicije ide u korist vladajućoj koaliciji, treba postaviti pitanje da li mi uopšte imamo opoziciju.
– Nekako mi se čini da u postkomunizmu, dakle u višepartijskom sistemu prava opozicija nije nikada ozbiljnije zaživjela. Naprosto, zato što nemamo demokratska društva nego svojevrsnu višestranačku diktaturu, umjesto one jednopartijske – kaže Vuković za Srpskainfo.
Dodaje da taj princip podjele vlasti i odgovornosti, posebno odgovornosti prema građanima, a da ne govorimo o nekakvim modelima kohabitacije, uopšte nije zaživio.
Motivacija
Vuković ističe da se danas radi o borbi vlasti za opstanak, odnosno o pokušaju dolaska na vlast opozicije po svaku cijenu.
– To nije demokratski ambijent, to nije pluralizam – ocjenjuje Vuković, dodavši da razjedinjenost opozicije svakako najviše šteti njoj samoj.
Prema njegovim riječima, taj ugled, koji je, inače, veoma slab, još više blijedi jer građani prepoznaju tu ogoljelu borbu za vlast kao glavni cilj.
I da je opozicija ujedinjena, smatra Vuković, u ovakvom stanju politike teško da bi mogla pobijediti, naprosto zato što se još nije pojavio neki novi politički subjekt koji bi motivisao birače koji ne izlaze na izbore.
– Ovako je samo olakšan put vladajućoj koaliciji da opstane na vlasti. Svakako treba reći da opstanak vlasti nije u posljednjih 15-ak godina bio rezultat dobrih rezultata vladavine i ako je tih rezultata i bilo, nego prije svega zbog slabe opozicije s jedne i izvještenoj tehnologiji vladavine s druge strane – smatra Vuković.
Programi
On ističe da treba priznati činjenicu da je koalicija okupljena oko SNSD veoma dobro razvila političku infrastrukturu, a posebno modele kako osvojiti glasove.
Vuković tvrdi da razjedinjena opozicija nije posljedica različitih političkih pristupa i strategija niti različitih vizija društvenih i političkih promjena. On smatra da je izrazita slabost opozicije glavni faktor njene razjedinjenosti.
– U opoziciji imate potrošene političke lidere poput Mirka Šarovića i Branislava Borenovića, imate neke nove političke pojave poput Draška Stanivukovića i još neke, ali nemate ozbiljne političke programe, koji bi opredjeljivali birače. Tu postoji još jedan paradoks: kada slušate lidere opozicije čini se da su već poznati rezultati izbora, da se već zna pobjednik, a u praksi imate pokazatelje koji to potpuno negiraju – napominje Vuković.
Kaže da je ta vrsta političkog amaterizma nevjerovatna u ovom vremenu, posebno ako je ona prisutna kod stranaka koje su nekada imale značajnu ulogu i ugled u Republici Srpskoj.
RASKOL
Opozicija je u samo godinu dana prešla put od čvrstog jedinstva do potpunog raskola. Na sastanku u aprilu prošle godine delegacije SDS, PDP, DNS i narodni poslanik Nebojša Vukanović dogovorile su zajednički nastup na opštim izborima ove godine.
Tada su istakli da će se u narednom periodu govoriti o imenima kandidata za dvije inokosne funkcije. Ubrzo nakon toga, prvo je “pukla” ljubav između Vukanovića i DNS, a kasnije je došlo i do raskola na relaciji SDS-PDP s jedne i DNS s druge strane.
srpskainfo.com
