Njegovo preosveštenstvo Episkop diseldorfski i cijele Njemačke G. Grigorije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju na praznik Sretenja Gospodnjeg, u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu, u ponedjeljak 15. februara 2021. ljeta Gospodnjeg.
Sasluživala su mu ostroška sabraća arhimandrit Miron, protosinđel Sergije, jeromonah Vladimir, jerođakon Roman, kao i protojerej Radmilo Čizmović, pješivački paroh, kao i jerej Ranko Radonjić, saslužitelj u ostroškoj svetinji.
Posle pročitanog začala iz Svetog jevanđelja o Sretenju Hristovom sa Simeonom Bogoprimcem u hramu u Jerusalimu, arhipastriskom besjedom sabranom monaštvu i vjernom narodu besjedio je Vladika Grigorije.
– Josif i Marije čine sve kako je po zakonu propisano i Sina prvjenca nose u Jerusalim da prinesu žrtvu, dvije golubice. Da prinesu žrtvu kao što su se žrtve do tada prinosile. Na tom mjestu u hramu čeka ih parvedni Simeon Bogoprimac. Vidimo iz ovog Jevanđelja da ni Josif ni Marija nisu sasvim znali o čemu se radi. A Simeon koji bješe pravedan, koji je čekao utjehu Izrailjevu i koji je bio nadahnut Duhom Svetim, osjetio je da je to Dijete koje su oni donijeli u stvari Spasitelj svih. I onda progovara vrlo važne i zanimljive riječi. Ovaj koji ovdje leži, Kojega su oni donijeli tu u hram kao Dijete rođeno od žene, ali i onaj koji je Sin Božiji istovremeno, On će podići i otvoriti mnoge u Izrailju – kazao je Vladika Grigorije i naglasio da je ta riječ Svetog Simeona vrlo važna, jer otkriva da će On postati znak preporečni, da će ostati ona stijena o koju će se mnogi razbiti i ona stijena preko koje će mnogi doći do spasenja.
Onda se Simeon obraća Majci Bogorodici i kaže joj jednu strašnu riječ ”i Tebi će mač probosti srce”, podsjetio je Vladika Grigorije.
– Osjetio je i znao da više nema onog sveštenstva koje prinosi žrtvu u vidu neke životinje, u vidu golubova, što su prinosili oni koji su bili malo siromašniji, nego će On sam Sebe prinijeti na žrtvu za život svijeta. On će postati žrtva živa, da bismo mi onda mogli da prinosimo žrtvu beskrbnu, ono što danas činimo, hljeb i vino, a da u tu žrtvu Duhom Svetim, uvijek dolazi i biva Bog s nama – rekao je Vladika Grigorije.
Tumačeći Sveto jevanđelje, Vladika je podsjetio i na prisustvo ovom događaju proročice Ane koja je bila posvećena Bogu.
– I ona je osjetila da se nešto čudesno događa i došla je i slavila je Boga. Od Svetog Simeona mi sveštenici možemo da se naučimo onoj najvažnijoj stvari koja je potrebna nama, a to je da budemo vazda oni koji prizivaju Duha Svetoga, jer Duh Sveti će nas naučiti da prepoznamo ono što nam dolazi i ono što predstoji i ono što vidimo ispred sebe. Isto tako da se naučimo mi ljudi od ove Ane koja je bila posvećena Bogu, šta treba da radimo. Treba da slavimo Boga, da se radujemo, da pjevamo, da ga proslavljamo tako da ljudi vide da smo mi vidjeli Boga. To nam ovaj praznik otkriva, to je Sretenje Boga i čovjeka. Zato se i zove taj praznik. A kad se sretnu čovjek i Bog, onda za čovjeka nastaje spasenje – istakao je Vladika Grigorije.
Svi događaji koje smo slaviliove godine, upućuju nas jedan na drugi, kazao je Vladika Grigorije, navodeći čudesno rođenje u pećini, pa obrezanje i krštenje, pa bogojavljenje i uvijek je tu Svesveta Trojica.
– Otac govori ”ovo je Sin moj ljubljeni”, Duh Sveti silazi na Onoga koji se krštava i danas ne samo da su se sreli Bog i čovjek u utrobi jedne Djevojke ispod Njenog srca i da je On tako primio našu prirodu, nego se sreću bukvalno Bog i čovjek u hramu, Hristos i Simeon. Onaj koji je veliki sveštenik i onaj koji prinosi žrtve, on uviđa i shvata da je pred njim žrtva živa radi nas i radi našeg spasenja – dodao je Vladika Grigorije i rekao da je zato je ovaj praznik veliki.
Govoreći o svakodnevnim susretima, Vladika Grigorije je rekao da nam se može nam se desiti da je ispred nas neko veliki, budući svetitelj, veliki pravednik, veliki stradalnik ili možda neko veliko srce koje se moli.
– Možda je neki čovjek koji je pomogao nekom neizrecivo, pa mu Bog dao veliku duhovnu snagu. Mi vrlo često jedni pored drugih prođeo kao da onaj drugi ne postoji. Svaki naš susret bi trebao biti Sretenje, da bude kao što su govorili egipatski monasi. Kad vidiš brata svoga, vidio si Boga svoga – zaključio je Vladika Grigorije.
Na kraju bogosluženja Vladici Grigoriju je na službi i blagoslovu zablagodario ostroški namjesnik o. Sergije, a Vladika Grigorije se prisjetio da se baš u crkvi Svete Trojice gdje je danas bogoslužio, zamonašio.
Izvor: manastir Ostrog