Obići više od pola planete, provesti decenije u čuvenim prestonicama, a odabrati Trebinje za nezaobilaznu destinaciju, mogu samo oni koji u sebi nose širinu i ljubav prema svemu što vide i dožive. Takva je Patricia Kovačević, Amerikanka rumunskog porijekla koja na grad na Trebišnjici gleda sa nekom posebnom uzvišenošću i respektom, nazivajući ga mjestom izuzetnog šarma, a čitavo područje obiljem neobične kulture i istorije iz koga neprekidno crpi snagu za nova iskustva i znanja.
Živjela je i radila širom Balkana, Evrope, Amerike. Magistrirala Filologiju u Bukureštu, a doktorirala Pravo u Njujorku na prestižnom Kolumbija univerzitetu.Tečno govori engleski, rumunski, italijanski, francuski, srpski i španski jezik. Sa našim krajem odavno se saživjela udavši se za Beograđanina rodom iz Nudola, nadomak Trebinja. Majka je tri sina i izuzetna je ne samo po obrazovanju i zavidnoj karijeri, već i po jednostavnosti i filozofiji života. Naročito kada nam kaže da je u Trebinju pronašla mir i relaksaciju, ljepotu sa kojom ovdje rado počinje svaki novi dan.
„Ovo je posebno mjesto! Nudi obilje svega. Oduševljava me sve što sam vidjela, a očarana sam ostacima starih kula koje okružuju grad i sve sam ih obišla. Srećnom me čini izloženost različitim kulturama. Čovjek tada postaje bolji i toleratniji, skromniji, nauči da razumije a ne da sudi drugome. Važno je raditi na sebi i samo se sa sobom upoređivati, sebe preispitivati. U Trebinju mi posebno prijaju druženja, neka toplina i dobrodošlica među ljudima“, otpočinje naš susret ova vedra i po svemu posebna žena, nama još i više što je nakon života po čuvenim metropolama pregršt mudrosti i radosti pronašla baš u našem gradu.
Poslovni angažman započela je u Ujedinjenim nacijama, nastavila na mjestu direktora odsjeka za Balkan u švajcarsko – američkoj multinacionalnoj kompaniji za proizvodnju cigareta i duvana „Philip Morris“, a danas se bavi pravnim savjetovanjem za umanjenje šteta od duvana i uređenja zakonodavstva za izučavanje kanabisa u medicinske svrhe, na poziciji direktora glavne službe američke firme „Andina Gold“.
„U kompaniji „Philip Morris“ počela sam da radim 2004. godine na mjestu šefa pravne službe za područje Centralne i Istočne Evrope i za Balkan. Našla sam se u Nišu, Zagrebu, u Lozani, upoznala se sa zakonima, što mi je koristilo pošto sam svoju karijeru željela da usmjerim na viši cilj, da se posvetim umanjenju štete od pušenja, uopšte zagađenja i loših navika te poboljšanju sveukupne zdravstvene situacije. Vjerujem da je sve ostvarivo i svim srcem se za ovo pitanje zalažem“, uvodi nas u priču i važna pitanja koja sa pravnog aspekta proučava posljednje dvije godine.
Kako objašnjava, legalizacija pojedinih ekstrakata iz kanabisa u zadnje vrijeme na svjetskom tržištu veoma je zastupljena. Cilj je izdvojene supstance koristiti kao lijekove za ublažavanje boli koji pomažu kod određenih oboljenja. Da bi u tome uspjela, razvila je zakonodavni program za ove proizvode, a njena uloga je, između ostalog, pronaći najbolji zakonski okvir koji ohrabruje ovu problematiku kao i umanjenje rizika. Kako napominje, po klimatskim predispozicijama, Trebinje je izuzetno za razvoj ove naučne oblasti.
„Nažalost mojoj firmi trenutno ovaj dio regije nije zanimljiv, iako nudi mnogo potencijala. Voljela bih kada bi se takvo stanovište jednom promijenilo iz razloga što bi u Trebinju bilo mogućnosti da se nešto ovakvo razvija i nadam se tome. Pojedine zemlje odavno su otvorile tržište za supstance ove vrste dozvoljene u medicinske svrhe. Do tančina sam se upoznala sa zakonima u vezi lijekova jer je riječ o poslu koji me ispunjava i važno mi je donijeti uspješnu regulativu da bih mnogim ljudima pomogla. Presudna je edukacija svih struktura, od potrošača do proizvođača. Dobar zakonski okvir ono je što može ubrzati ili usporiti taj proces i to je ono za šta se borim. Nikada ne bih ohrabrila da se bilo koje teške droge legalizuju i moja jedina želja je edukovati pošto sam upoznata da u pojedinim zemljama ovakva zakonodavstva postižu odlične rezultate“, naglašava ova pravnica, čiji je san da savjetuje jednoj vladi pa, kako dodaje, možda nekad i našoj, kako da napiše najbolji zakon koji rješava pitanje kanabisa, CBD – a i sličnih ekstrakta zarad liječenja.
Sa svojih 50 iskustvom prebogatih godina, priča nam da je od svega što je doživjela uzela samo najbolje. Držeći se stava da je i neuspjeh prilika za vlastita preispitivanja, nikad nije prestala sebe da nadograđuje i iznenađuje nekim novim izazovima. Od mirovne misije u Ujedinjenim nacijama do velikih kompanija i razvoja vlastitog biznisa, prošla je dug put. Ali, sve je doživljavala kao neprocjenjiva iskustva.
Boravak na Balkanu u njenim ranim dvadesetim godinama učinio je da naše podneblje zavoli odavno. U tom periodu postala je po prvi put majka pa ga naziva jedinstvenim i čudesnim razdobljem, a kroz mirovne misije je sazrela i spoznala šta je ono čime želi da se bavi.
„Kao unuka advokata opredijelila sam se za Pravni fakultet. Željela sam da radim nešto korisno, kako zbog sebe, tako i zbog svih kojima je pravna pomoć u nekom smislu potrebna. U 25. godini imala sam dvoje djece, diplomu, magisterij, iznova bila brucoš, a tri godine kasnije otpočela i dugo željenu karijeru pravnika na Menhetnu u firmi koja se bavila velikim projektima infrastrukture. Neki su, izuzev u Americi, izvođeni i na ovom području i bila je to prilika da se opet vratim u razne ovdašnje gradove, čemu sam se iskreno radovala. Posebno kada sam mogla nešto da promijenim i poboljšam“.
Uz strast prema pravu, sa istom fascinacijom se odnosi i prema životu. Vodeći se zdravim navikama, na fizičkom i mentalnom nivou, neko je ko vlastita ubjeđenja argumentovano može da prenosi i kroz posao. Vječito pozitivnih misli i epidemiju virusa korona smatra prilikom za poboljšanje kvaliteta života, akcentujući da je od svih svjetskih mjesta to definitivno moguće u Trebinju.
„Ova situacija nam je dala mogućnost da budemo što više na otvorenom, osvijestila nas kao društvo da shvatimo da trebamo da se pozabavimo svojim zdravljem. U ovom divnom gradu biti zdrav je i te kako moguće i lako. Voća i povrća ima u izobilju, kvalitetne hrane na svakom koraku. Izgovor za zdrave životne navike ne postoji, a ovo nam je bila uzbuna da mijenjamo način života iz korijena. Dužni smo to našoj djeci, našoj porodici, dragim ljudima. Meni je 50 godina, pozitivan stav prema životu me ne napušta, ništa mi nije teško. Rado odlazim u Nudo kod svekra, u to predivno selo i uživam u prirodi. Ono što ovaj grad sa sobom nosi, rijetko se gdje može sresti!“
Ljubav na prvi pogled
„Zahvaljujući poslu koji mi omogućava da radim od kuće, ljeto mogu provesti u Trebinju. U ovaj grad sam se zaljubila na prvi pogled! Odiše posebnom energijom i ovdje je moj odmor za dušu. Kako volim da dolazim, suprug je predložio da kupimo stan. Ovo je grad koji ima sve što meni treba, odličnu pijacu, srdačne ljude, fantastičnu klimu! I najgori dan ovdje je najbolji u odnosu na pola planete. Meni ni kiša ni vjetar ovdje ne smetaju. I tada rado šetam trebinjskim ulicama i uživam jer ne postoji loše vrijeme u Trebinju! Iznova sam zadivljena ljudima koji žele pomoći drugome, a to nažalost ne možete naći svugdje. Takođe, ovo je grad izuzetnog poljoprivrednog potencijala. Sela su blizu, ništa nije daleko. Lokacija i podneblje predivni, mala sredina idealna za život!“
Svijet je zaista mali
„Živjela sam u Rumuniji, Americi, Italiji, Engleskoj, Švajcarskoj, Holandiji, Francuskoj, Srbiji, Hrvatskoj, u Republici Srpskoj. Gdje god sam boravila jezik tog naroda sam naučila da govorim, upoznala njihovu kulturu i tradiciju. O Trebinju svuda i svakome pričam. I sada pamtim kada sam u sred Njujorka razgovarala sa jednom Argentinkom i pomenula Trebinje kao predivno mjesto. U svom zanosu, odjednom pomislim kako ona sigurno pojma nema o kom gradu govorim. A onda doživim predivno iznenađenje, kada mi je rekla da je bila u Trebinju, obišla grad, Crkvinu, da je oduševljena i da planira ponovo doći! To je ta magija ovog grada!“
Maja Begenišić/Glas Trebinja
